Futurist

Nakon ovog teksta, pitanje je što ja zapravo imam protiv "Bonellija"? Odgovor je na žalost stari kliše: "Ništa efikasno." Da se razumijemo, nemam ništa protiv stripova samih po sebi, ni njihove matične italijanske izdavačke kuće, ono što mi smeta najbolje je da objasnim sljedećim tokom misli:


Počeo sam čitati prvi album "Orbitala" u Cinebookovom izdanju, sasvim solidan SF u tradiciji "Valerijana" i "Brazde" i svidilo mi se kako scenarist Runberg solidno vodi priču. Skok na Bedetheque i pogled na listu naslova koje je on radio. Hammerfall sa našim Talijančićem, ali pogled mi je zastao na "Kookaburi", već započetom kod nas. Iznenadio sam se koliko je tu albuma, serija, raznih autora. Francuzi su popularnije stvari počeli izbacivati brže i više nego šta je uobičajeni ritam.

Gdje smo tu mi? Tri albuma Kookabure u minimalnim tiražima, a naredni pitanje je kada će izaći. Ono što bi trebalo je brži i redoviti ritam, jeftinije izdanje i okruženje gdje publika očekuje takve raznovrsne stripove. To što toga nema, nije krivica izdavača. Ne može se nikoga kriviti što se ne upušta u kreiranje tih uvjeta, jer u situaciji kada je strip publika na povijesnom minimumu, kada različitih izdanja ima više nego ukupnog broja kupaca, upuštanje u takav poduhvat je, po mojoj procjeni, čisto bacanje novca bez ikakve šanse da će se vratiti ili barem kreirati novu publiku za budućnost, kratkoročno, ili dugoročno.

U takvim minimalističkim uvjetima, onako od oka, preko 70% izdanja su "Bonelli", a vjerojatno zauzimaju 90% od ukupne prodaje. Pošto su sve ukupne brojke o tiražima smješne, to ne znači da narod traži "Bonellija", već da je vještom poslovnom politikom, određeni broj izdavača zauzeo ionako malo tržište i ostavio ostalima da pokušavaju sa brojkama koje su red veličine manje od onih za koje postoji zdrav ekonomski rezon za poslovanje.

Šta se tu može napraviti? Mislim da trenutno ništa, već čekati da taj fenomen "umre" prirodnom smrću. Moja je procjena da će se za 5-10 godina (prije 10, nego 5), iscrpiti i takva publika i izdavači, stotinjak "sretnika" će imati zidove ispunjene tisućama komada Teksa, Martija Misterije i Nathana Nevera, a onda će sve jednostavno stati. Stripovi će i dalje izlaziti, neki od tih izdavača će i dalje postojati i objavljivati druge stvari, ali tek nestankom ovog neprirodnog tržišnog udjela Bonellija biti će moguće drugim izdavačima da lansiraju različite stvari poput Orbitala ili Kookabure ili još nenacrtanih svjetskih hitova.

Jednom je Frank Miller za isto tako američko mainstream zasićenje superherojima, rekao da je to situacija analogna tome kao kada bi muzičke top-liste bile ispunjene odreda samo Elvisovim imitatorima. Šta u tom slučaju preostaje onima koji su već čuli Elvisa i izlazi im na nos. U našem slučaju, samo jedno: "Učite strane jezike!"